PODGORICA Ako želite da stan koji kupujete bude bezbjedan od zemljotresa, u mjeri u kojoj je to moguće, pitajte ko je investitor objekta, savjetuje građanima predsjednik Inžinjerske komore Ljubo Dušanov Stjepčević. - Ako je investitor profesionalac, neko iz struke, on će imati i profesionalan nadzorni organ koji će kontrolisati sve faze izgradnje. Ukoliko nije, već je od onih koji su se kako narod kaže - snašli, velike su šanse da kvalitet ne bude srazmjeran cijeni. To što će kvadratni metar biti jeftiniji ne smije biti presudno objašnjava Stjepčević. Kontrola On dodaje kako je uloga nadzornog organa u građevinarstvu veoma značajna. - On kontroliše kako se odvija izgradnja objekta i štiti interese investitora. Dok se nijesu pojavili investitori koji su tržišno orijentisani i koji nastoje samo da što više zarade, nadzorni organ je njegove interese štitio tako što je vodio računa o kvalitetu. Od kada su nestale velike firme i amateri počeli da grade i prodaju stanove, njihov je zadatak da gazdi pomognu da sa što manje troškova dobije što više kvadrata. Štede i na radnicima, angažuju samozvane stručnjake, dovode ih i sa strane. Tako oni zarađuju, a kupci dobijaju stanove koji ne zadovoljavaju standarde kaže on. Naš sagovornik kaže kako je Inžinjerska komora od ponedjeljka u žiži javnosti jer su zemljotresi pobudili interesovanje za njih. Građani i mediji pitaju ih može li se spolja „prepoznati" zgrada koja nije bezbjedna. - Ne može, naravno. Ali bi ovi zemljotresi trebalo da nas upozore da je vrijeme da se uradi nešto konkretno. Stručnjaci kažu da živimo na trusnom području, a ovdje je posljednjih decenija ekspanzija gradnje. Sada država treba da se zamisli i krene u analizu. Trebalo bi snimiti stanje objekata, ne svih već onih koji su sagrađeni nakon 90-ih godina, i utvrditi kakav je kvalitet. Ne da bismo to imali na papiru, već da bismo znali koji su objekti pod rizikom u slučaju zemljotresa kaže Stjepčević. On dodaje kako postoje načini da se to uradi, ali da to nije posao za pojedinca, niti struku, već za državu. Renoviranje Stjepčević građanima preporučuje da se sami ne upuštaju u građevinske radove u stanu ili kući, jer tako smanjuju konstrukcionu stabilnost objekta. - Građani često sami adaptiraju stare objekte, a nerijetko i nove stanove, ili ih preuređuju u poslovne prostore. Svi ti radovi slabe konstrukciju. Takav je slučaj sa prvim kulama u Bloku šest, čiji sam ja projektant. Proveo sam dosta vremena u Jermeniji da proučavam sistem gradnje takvih objekata. Imao sam priliku da vidim kako u laboratorijama na umanjenim objektima simuliraju zemljotrese i na osnovu dobijenih rezultata popravljaju armaturu... U kulama su vlasnici jednog stana probili zid od 60 santimetara da bi proširili stan. Takvim intervencijama negativno se utiče na konstrukcionu stabilnost. Zato građani ne treba sami da rade takve intervencije, već da se obrate stručnjaku. Bez obzira što sam arhitekta, nikada se ne bih usudio da uklonim noseće zidove, a da se ne konsultujem sa projektantom ističe Stjepčević. VR Inžinjere u komori građani pitaju i da li je tačno da će se nove zgrade naspram Pet udovica s jačim zemljotresom obrušiti u Moraču. - Koliko poštujemo propise i standarde, toliko je objekat stabilan. To važi za svaki objekat, pa i za zgrade na brijegu Morače. Ako su napravljene po propisima, zašto bi propadale. Treba znati da nije sve u materijalu i projektu. Mora se uzeti uzorak tla i vidjeti kolika je nosivost materijala. Bez tog podatka ne može da se projektuje. Jer, nije ista nosivost tla na Ćemovskom polju, u Budvi ili Podgorici objašnjava on. D. Saković Tri faze u crnogorskom građevinarstvu Naš sagovornik kaže da se crnogorsko građevinarstvo može podijeliti u tri faze. Prva faza je od 1945. do zemljotresa 1979. godine. Tada se radilo na sasvim drugačiji način nego danas. Naravno, bilo je to drugo vrijeme, korišćeni su drugi materijali. Nije bilo seizmičkih propisa, ali je građeno profesionalno. Objekti koji su tada sagrađeni i danas dobro trpe zemljotrese. O seizmologiji se razmišlja od katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, kada počinje druga faza. Objekti koji su nastali nakon tog događaja građeni su na vrlo profesionalan način i iza njih su stajale velike građevinske firme. Imali su pravu mehanizaciju, obučene ljude... To je , po meni, period kvalitetne gradnje u cijeloj državi. Znalo se ko su investitori, od kojih para se gradi, na koji način se projektuje, ko su izvođači. Od 90-ih počinje treća faza. Karakteriše je ekspanzija gradnje, ne misli se o kvalitetu i bezbjednosti već u najvećem broju slučajeva o zaradi kaže Stjepčević. Inžinjerska komora Crne Gore dodijeliće četiri stipendije najboljim studentima za tekuću školsku godinu. Kako je saopšteno iz komore, po 1.000 eura dobiće Aleksandra Lalatović (arhitektura), Ivana Tešović (građevinarstvo), Arsenije Maliković (elektrotehnika) i Stefan Ćulafić (mašinstvo). D. F. Na LINKU možete preuzeti tekst u originalu.